Što je Stockholmski sindrom i kako se liječi
Stockholmski sindrom uobičajen je psihološki poremećaj kod ljudi koji su u napetosti, na primjer, u slučaju otmica, kućnog pritvora ili zlostavljanja. U tim situacijama žrtve imaju tendenciju uspostavljanja više osobnih odnosa s agresorima.
Stockholmski sindrom odgovor je nesvjesnih na opasnu situaciju, zbog čega žrtva uspostavlja emocionalnu povezanost, primjerice, s otmičarom, zbog čega se osjećaju sigurno i smireno.
Ovaj je sindrom prvi put opisan 1973. godine nakon otmice banke u Stockholmu u Švedskoj, u kojoj su žrtve uspostavile veze prijateljstva s otmičarima, pa su ih na kraju posjetile u zatvoru, uz tvrdnju da ne postoji nikakav tip fizičko ili psihičko nasilje koje bi moglo upućivati na to da su im životi bili u opasnosti.
Znakovi Stockholmskog sindroma
Obično Stockholmski sindrom nema znakove i simptome, a moguće je da mnogi ljudi imaju ovaj sindrom, a da toga nisu ni svjesni. Znakovi Stockholmskog sindroma pojavljuju se kada je osoba suočena sa situacijom stresa i napetosti u kojoj mu je ugrožen život, a što može biti potaknuto osjećajem nesigurnosti, izolacije ili zbog prijetnji, na primjer.
Stoga, kao način obrane sebe, podsvijest potiče suosjećajno ponašanje prema agresoru, tako da odnos žrtve i otmičara često predstavlja emocionalnu identifikaciju i prijateljstvo. U početku bi ova emocionalna povezanost imala za cilj očuvanje života, međutim s vremenom, zbog stvorenih emocionalnih veza, mala djela dobrote kod prekršitelja, na primjer, imaju tendenciju pojačanja kod ljudi koji imaju sindrom, koji tjera ih da se osjećaju sigurnijim i mirnijim u situaciji i da se bilo koja vrsta prijetnji zaboravlja ili ne poštuje.
Kako se liječi
Kako Stockholmski sindrom nije lako prepoznati, samo kad je osoba u riziku, ne postoji liječenje za ovu vrstu sindroma. Nadalje, karakteristike Stockholmskog sindroma nastaju zbog reakcije podsvijesti, nije moguće provjeriti razlog zašto se zapravo događaju.
Većina studija navodi slučajeve ljudi koji su razvili Stockholmski sindrom, no malo je studija koje nastoje razjasniti dijagnozu ovog sindroma i, na taj način, definirati liječenje. Unatoč tome, psihoterapija može na primjer pomoći osobi da prebrodi traumu, pa čak i pomoći u prepoznavanju sindroma.
Zbog nedostatka jasnih podataka o Stockholmskom sindromu, ovaj sindrom nije prepoznat u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja i zbog toga nije klasificiran kao psihijatrijska bolest..
