Što je disleksija i kako se piše
Disleksija je invaliditet učenja koji se odlikuje poteškoćama u pisanju, govoru i pravopisu. Obično se dijagnosticira u djetinjstvu tijekom razdoblja pismenosti, iako se može dijagnosticirati i kod odraslih. Ovaj poremećaj ima 3 stupnja: blagi, umjereni i teški, što ometa učenje riječi i čitanje. Općenito, disleksija se javlja u istoj obitelji, što je češće kod dječaka nego kod djevojčica.
Pored toga, osoba koja ima disleksiju vrlo je česta da ima i druga pridružena stanja, poput hiperaktivnog poremećaja deficita pažnje. Obično osobe s disleksijom imaju karakteristike poput poteškoća u suočavanju sa frustracijom, ali imaju puno mašte i veliku empatiju.
Naučite prepoznati znakove disleksije.
Znakovi disleksije u pisanom obliku
Oni koji imaju disleksiju obično imaju ružan i velik rukopis, iako čitljiv, zbog čega se neki učitelji žale na njega, posebno na početku kada dijete još uči čitati i pisati. Pismenost traje nešto duže nego kod djece bez disleksije, jer je uobičajeno da oni promijene sljedeća slova:
- f - t
- d - b
- m - n
- š - m
- v - ž
- sunce - njih
- zvuk - mos
Čitanje osoba s disleksijom je sporo, s uobičajenim izostavljanjem slova i mješavinom riječi.
Mozak dislektike djeluje drugačije s osebujnim neuronskim vezama, pa čak su i određena područja mozga veća od onih kod osoba bez disleksije. Desna strana mozga je razvijenija, ali dijete obično uči čitati i pisati, pronalazeći vlastita neuronska rješenja i strategije.
Kako je disleksična u školi
Obično se oni koji imaju disleksiju odvraćaju i mijenjaju slova, a može biti i sljepoće u boji, kod koje dijete također mijenja boje, posebno crvenu, ružičastu i zelenu. Disleksija se obično otkriva u djetinjstvu kada je dijete u predškolskom odgoju ili u pismenosti, jer treba dulje za učenje slova nego učenici u istoj sobi.
To ne znači da dijete s disleksijom nije inteligentno, već da ima invaliditet učenja. Tradicionalno školsko iskustvo možda nije dobro ako nastavnici nisu prikladni da pomažu disleksičarima u čitanju i učenju, održavajući ih motiviranim i pažljivim svaki dan.
Disleksija nema lijek, ali liječenje može poboljšati kvalitetu života osobe. U liječenje su uključeni mnogi profesionalci, budući da ovaj poremećaj učenja ima mnogo različitih aspekata i, stoga, liječenje može uključivati praćenje kod psihologa, logopeda i pedagoga radi bolje školske podrške. Shvatite kako treba liječiti disleksiju.
Savjeti za disleksične osobe da bolje čitaju
Čitanje je jedna od poteškoća kod osoba s disleksijom, evo nekoliko savjeta za olakšavanje ovog procesa:
- Uvijek koristite bilježnice s debelim listovima tako da nije moguće pročitati ono što piše na poleđini lista;
- Kad god je to moguće, koristite listove koji nisu bijeli, poput krem ili svijetlo žute boje, ali preferirajte slova tamne boje kako bi tekst bio vrlo čitljiv;
- Prilikom pisanja na računalu treba preferirati fontove koji će disleksičarima lakše čitati u veličinama 12 ili 14 i razmaku 1,5;
- Da istaknem nešto u tekstu podebljani je najbolja opcija, podvlačenje i podvlačenje treba biti izbjegnut;
- Izbjegavajte pisati sve riječi slovima CAPITAL što je više moguće;
- Ne koristite opravdani tekst, već radite nepravilnu marginu na desnoj strani stranice kako biste omogućili „kontrolirano“ odvlačenje pažnje;
- Uvijek koristite kratke, izravne izraze, kako biste olakšali upotrebu tema i numeriranja, kako biste izbjegli pokretanje teksta.
Slijedeći ove savjete, čitanje i razumijevanje tekstova može postati lakše i manje frustrirajuće za one s disleksijom.
