Početna » Opća praksa » Kako se vrši transplantacija gušterače i kada to učiniti

    Kako se vrši transplantacija gušterače i kada to učiniti

    Transplantacija gušterače postoji i indicirana je za osobe s dijabetesom tipa 1 koji nisu u stanju kontrolirati glukozu u krvi inzulinom ili već imaju ozbiljne komplikacije, poput zatajenja bubrega, tako da se bolest može kontrolirati i zaustaviti razvoj komplikacija.

    Ova transplantacija može izliječiti dijabetes uklanjanjem ili smanjenjem potrebe za inzulinom, no naznačena je u vrlo posebnim slučajevima, jer također predstavlja rizike i nedostatke, poput mogućnosti komplikacija, kao što su infekcije i pankreatitis, uz potrebu korištenja imunosupresivnih lijekova za ostatak svog života da izbjegnete odbacivanje nove gušterače.

    Kada je indicirana transplantacija

    Općenito, indikacija za transplantaciju gušterače vrši se na 3 načina:

    • Istodobna transplantacija gušterače i bubrega: Indicirano za bolesnike s dijabetesom tipa 1 s teškim kroničnim zatajenjem bubrega, na fazi dijalize ili pre dijalize;
    • Transplantacija gušterače nakon transplantacije bubrega: Indicirano za bolesnike s dijabetesom tipa 1 koji su imali transplantaciju bubrega, s trenutnom funkcijom bubrega, za učinkovitije liječenje bolesti i izbjegavanje drugih komplikacija poput retinopatije, neuropatije i srčanih bolesti, uz sprečavanje novih bubrežnih komplikacija; 
    • Izolirana transplantacija gušterače: Indicirano za neke specifične slučajeve dijabetesa tipa 1, pod vodstvom endokrinologa, za ljude koji su, osim što su u riziku od komplikacija dijabetesa, poput retinopatije, neuropatije, bolesti bubrega ili kardiovaskularnog sustava, imaju i česte krize hipoglikemije ili ketoacidoze, što uzrokuju razne poremećaje i komplikacije za zdravlje osobe. 

    Moguća je i transplantacija gušterače kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2, kada gušterača više ne može proizvoditi inzulin i dolazi do zatajenja bubrega, ali bez jake otpornosti na inzulin od strane tijela, što će liječnik odrediti testovima.

    Kako se vrši transplantacija

    Za obavljanje transplantacije osoba treba upisati listu čekanja, nakon što je endokrinolog naznačio da u Brazilu treba oko 2 do 3 godine. 

    Za transplantaciju gušterače provodi se operacija, koja se sastoji od uklanjanja gušterače od davatelja, nakon smrti mozga, te implantacije u potrebi kod osobe, u regiji koja je blizu mjehura, bez uklanjanja nedostatka gušterače..

    Nakon postupka osoba se može oporaviti u ICU 1 do 2 dana, a zatim ostati hospitalizirana oko 10 dana kako bi se pomoću testova procijenila reakcija organizma i kako bi se spriječile moguće komplikacije transplantacije, poput infekcije, krvarenja i odbacivanje gušterače.

    Kako se oporavlja

    Tijekom oporavka možda ćete trebati slijediti neke preporuke kao što su:

    • Nabavite kliničke pretrage i krvne pretrage, u početku, tjedno, a s vremenom se širi kako dolazi do oporavka, prema medicinskim savjetima;
    • Koristite lijekove protiv bolova, antiemetike i drugi lijekovi koje je propisao liječnik, ako je potrebno, za ublažavanje simptoma kao što su bol i mučnina;
    • Koristite imunosupresivne lijekove, poput azatioprina, na primjer, započinjući odmah nakon transplantacije, kako bi se spriječilo tijelo da pokuša odbiti novi organ.

    Iako mogu uzrokovati neke nuspojave, poput mučnine, nelagode i povećanog rizika od infekcija, ovi lijekovi su izuzetno potrebni jer odbacivanje presađenog organa može biti fatalno.

    Za otprilike 1 do 2 mjeseca, osoba se može postepeno vratiti u normalan život, prema uputama liječnika. Nakon oporavka vrlo je važno voditi zdrav način života, uravnoteženu prehranu i tjelesne aktivnosti, jer je vrlo važno održavati dobro zdravlje da gušterača dobro funkcionira, osim sprečavanja novih bolesti, pa čak i novog dijabetesa.. 

    Rizici od presađivanja gušterače

    Iako je u većini slučajeva operacija odlična, postoji rizik od nekih komplikacija zbog transplantacije gušterače, poput pankreatitisa, infekcije, krvarenja ili odbacivanja gušterače, na primjer. 

    Međutim, ti se rizici smanjuju pridržavanjem smjernica endokrinologa i kirurga, prije i nakon operacije, testovima i pravilnom uporabom lijekova.