Uobičajeni mentalni poremećaji poput prepoznavanja i liječenja

Mentalni poremećaji su disfunkcije u funkcioniranju uma, koje mogu utjecati na bilo koga i u bilo kojoj dobi, a najčešće su uzrokovane složenim promjenama u središnjem živčanom sustavu.

Postoji nekoliko vrsta mentalnih poremećaja koji se svrstavaju u tipove, a neki od najčešćih uključuju one povezane s anksioznošću, depresijom, prehranom, osobnošću ili pokretima, na primjer. Dalje ćemo govoriti o glavnim mentalnim poremećajima u populaciji, a na kraju je potpuni popis ostalih postojećih vrsta.

1. Anksioznost

Anksiozni poremećaji su vrlo česti, prisutni kod otprilike 1 od 4 osobe koje idu liječniku. Karakterizira ih osjećaj nelagode, napetosti, straha ili lošeg osjećaja, koji su vrlo neugodni i obično nastaju zbog iščekivanja opasnosti ili nečeg nepoznatog.

Najčešći oblici anksioznosti su generalizirana anksioznost, panični sindrom i fobije, a vrlo su štetni kako za utjecaj na socijalni i emocionalni život osobe, tako i za izazivanje neugodnih simptoma, kao što su palpitacija, hladan znoj, drhtanje, nedostatak zrak, osjećaj gušenja, peckanje ili groznica, na primjer, i povećan rizik od razvoja depresije ili ovisnosti o alkoholu i lijekovima.

Što učiniti: preporuča se provesti psihoterapiju s psihologom, uz praćenje s psihijatrom koji u nekim slučajevima može ukazivati na uporabu lijekova koji ublažavaju simptome, poput antidepresiva ili anksiolitika. Orijentirana je i na tjelesnu aktivnost, a uz to, ulaganje u prirodne metode ili slobodno vrijeme poput meditacije, plesa ili joge može biti korisno. Saznajte više o načinima liječenja anksioznosti.

2. depresija

Oko 15% ljudi doživi depresiju u nekom trenutku života. Depresija se definira kao stanje depresivnog raspoloženja koje traje duže od dva tjedna, uz tugu i gubitak interesa ili zadovoljstva za aktivnostima, a može biti popraćeno znakovima i simptomima poput razdražljivosti, nesanice ili pretjeranog sna, apatije, gubitka težine ili na primjer, debljanje, nedostatak energije ili poteškoće u koncentriranju. Shvatite kako znati je li to tuga ili depresija.

Što učiniti: za liječenje depresije naznačeno je praćenje psihijatra koji će odrediti liječenje u skladu s težinom stanja i predstavljenim simptomima. Glavni način liječenja depresije je kombinacija psihoterapije s psihologom i upotreba antidepresiva koji je propisao psihijatar, a koji uključuju, na primjer, Sertralin, Amitriptyline ili Venlafaxine.

3. Šizofrenija

Šizofrenija je glavni psihotični poremećaj, karakteriziran kao sindrom koji uzrokuje poremećaje jezika, razmišljanja, percepcije, društvene aktivnosti, naklonosti i volje. Češći je kod mladih ljudi, u kasnoj tinejdžerskoj dobi, iako se može pojaviti u drugoj dobi, a neki od najčešćih znakova i simptoma su halucinacije, promjene u ponašanju, zablude, neorganizirano mišljenje, promjene u kretanju ili površni utjecaji, na primjer.

Iako se uzrok shizofrenije ne zna točno, poznato je da je povezana s genetskim promjenama koje uzrokuju oštećenja neurotransmiterskih sustava mozga i da može biti nasljedna. Otkrijte koje su glavne vrste shizofrenije i kako ih potvrditi.

Što učiniti: potreban je psihijatrijski nadzor, koji će ukazivati na uporabu antipsihotičkih lijekova, poput rizperidona, kvetiapina, klozapina i olanzapina, na primjer. Osim toga, obiteljska orijentacija i praćenje s drugim zdravstvenim radnicima, kao što su psihologija, radna terapija i prehrana, na primjer, presudni su za postizanje potpuno učinkovitog liječenja..

4. Poremećaji prehrane

Anoreksiju nervozu karakterizira namjerno mršavljenje uzrokovano odbijanjem jela, izobličenjem nečije slike i strahom od debljanja. S druge strane, bulimija se sastoji od jedenja velike količine hrane, a zatim pokušaja uklanjanja kalorija na štetne načine, poput izazivanja povraćanja, upotrebe laksativa, intenzivnih fizičkih vježbi ili dugog posta..

Poremećaji prehrane češći su kod mladih, a sve su češći zbog kulture estetskog uvažavanja. Iako su anoreksija i bulimija najpoznatiji poremećaji prehrane, drugi problemi povezani s prehranom uključuju ortoreksiju, a to je pretjerana briga za jedenjem zdrave hrane, vigoreksiju, koja je opsjednutost mišićavim tijelom ili prejedanje, na primjer. Otkrijte koji su glavni poremećaji prehrane.

Što učiniti: ne postoji jednostavan način liječenja poremećaja prehrane, zahtijeva psihijatrijski, psihološki i prehrambeni tretman, a lijekovi su obično indicirani samo u slučajevima pridruženih bolesti, poput anksioznosti ili depresije. Grupe za podršku i savjetovanje mogu biti dobri načini za nadopunu liječenja i postizanje dobrih rezultata.

5. Posttraumatski stres

Posttraumatski stres je tjeskoba koja nastaje nakon što je izložena nekoj traumatičnoj situaciji, poput napada, prijetnje smrću ili gubitka voljene osobe, na primjer. Obično, pogođena osoba uporno proživljava ono što se dogodilo sa sjećanjima ili snovima te predstavlja snažnu anksioznost i psihološku nevolju. Provjerite kako znati je li riječ o post-traumatskom stresu.

Što učiniti: liječenje se provodi psihoterapijom, gdje psiholog pokušava pomoći shvatiti koji su događaji koji izazivaju nenamjeran strah i kako mogu osloboditi traumatična sjećanja na te događaje. Na primjer, u slučaju nekoga tko je žrtva pljačke banke, psihoterapija može omogućiti percepciju događaja da se promijeni. Tako osoba počinje shvaćati da iracionalni strah koji osjeća da će uvijek biti napadnut kad uđe u banku nije stvaran. Međutim, u nekim će slučajevima možda biti potrebno posjetiti psihijatra koji će preporučiti uporabu lijekova, poput antidepresiva ili anksiolitika za ublažavanje simptoma..

5. Sumiranje

Somatizacija je poremećaj u kojem osoba ima više tjelesnih tegoba, odnosi se na različite organe tijela, ali koji nisu objašnjeni nikakvom kliničkom promjenom. Obično su to ljudi koji stalno odlaze liječniku s mnogim pritužbama, a u medicinskoj procjeni, fizikalnom pregledu i pregledima ne otkriva se ništa.

U većini slučajeva ljudi s poremećajem somatizacije imaju i anksioznost i promjene raspoloženja, osim što su impulzivni. Kada pored osjećaja da osoba dođe simulirati ili namjerno uzrokovati simptome, bolest se naziva faktički poremećaj.

Što učiniti: psihijatrijsko i psihološko praćenje je potrebno kako bi osoba mogla ublažiti simptome. U nekim slučajevima mogu biti potrebni lijekovi poput antidepresiva ili anksiolitika. Saznajte više o somatizaciji i psihosomatskim bolestima.

6. Bipolarni poremećaj

Bipolarni poremećaj je psihijatrijska bolest koja uzrokuje nepredvidive promjene raspoloženja, u rasponu od depresije, koja se sastoji od tuge i očaja, do manije, impulsivnosti i pretjerano ekstrovertirane karakteristike.

Što učiniti: liječenje se obično provodi lijekovima za stabilizaciju raspoloženja, poput litijevog karbonata koje bi trebao preporučiti psihijatar. Shvatite kako prepoznati i liječiti ovu bolest.

7. Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Poznat i kao OCD, ovaj poremećaj izaziva opsesivne i kompulzivne misli koje narušavaju svakodnevne aktivnosti osobe, poput pretjerivanja u čišćenju, opsjednutosti pranjem ruku, potrebe za simetrijom ili impulzivnosti zbog nakupljanja predmeta, na primjer.

Što učiniti: liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja vodi psihijatar, uz unos antidepresiva, poput klomipramina, paroksetina, fluoksetina ili sertralina, a preporučuje se i kognitivno-bihevioralna terapija. Saznajte više detalja o tome kako prepoznati i liječiti ovu bolest.

Ostali mentalni poremećaji

Prema Priručniku za dijagnostiku i statistiku mentalnih poremećaja (DSM-5), popis glavnih uključuje:

Psihotični poremećaji, kao što su shizofrenija ili poremećaj gluposti;
Poremećaji osobnosti, kao paranoične, antisocijalne, granične, histrionske ili narcističke vrste, na primjer;
Poremećaji vezani uz tvari, kao što su, na primjer, nezakonite droge, alkohol, lijekovi ili cigarete;
Neurokognitivni poremećaji, poput delirija, Alzheimerove bolesti ili drugih demencija;
Neurorazvojni poremećaj, poput intelektualnih teškoća, poremećaja komunikacije, autizma, manjka pažnje i hiperaktivnosti ili poremećaja u kretanju;
Disocijativni poremećaj, kao depersonalizacija / poremećaj derealizacije ili disocijativna amnezija;
Rodna disforija, vezan za seksualni razvoj;
Poremećajni poremećaji, Kontrola i ponašanje impulsa, poput kleptomanije, piromanije ili eksplozivnog poremećaja;
Seksualne disfunkcije, poput preuranjene ili odgođene ejakulacije;
Poremećaj spavanja i buđenja, poput nesanice, hipersomnolencije ili narkolepsije;
Eliminacijski poremećaj, poput urinarne ili fekalne inkontinencije;
Parafilni poremećaji, povezan sa seksualnom željom;
Poremećaji kretanja povezano s učincima lijekova.

Postoji i nekoliko drugih vrsta poremećaja, poput onih koji se odnose na primjer na socijalne, obrazovne, profesionalne ili ekonomske probleme.