Što je kirurški rizik i kako se radi predoperativna procjena?

Kirurški rizik način je procjene kliničkog stanja i zdravstvenih stanja osobe koja će se podvrgnuti operaciji, tako da su rizici komplikacija identificirani tijekom razdoblja prije, za vrijeme i nakon operacije.

Izračunava se liječničkom kliničkom procjenom i određivanjem nekih testova, ali, da bi to bilo lakše, postoje i neki protokoli koji bolje usmjeravaju medicinsko zaključivanje, poput ASA, Lee i ACP, na primjer.

Ovaj liječnik može dati ovu procjenu, ali to obično radi liječnik opće prakse, kardiolog ili anesteziolog. Na ovaj je način moguće da se prije postupka poduzme određena pažnja za svaku osobu, poput zahtjeva za primjerenijim ispitivanjima ili provođenje tretmana za smanjenje rizika.

Kako se radi predoperativna procjena

Medicinska procjena učinjena prije operacije vrlo je važna za bolje definiranje kakve vrste operacije svaka osoba može ili ne može, te utvrditi prevladavaju li rizici od koristi. Vrednovanje uključuje:

1. Provođenje kliničkog pregleda

Klinički pregled vrši se prikupljanjem podataka o osobi, poput lijekova u uporabi, simptoma, bolesti koje ima, uz fizičku procjenu, poput srčane i plućne auskultacije.

Iz kliničke procjene moguće je dobiti prvi oblik klasifikacije rizika, koji je kreiralo Američko društvo anesteziologa, poznato kao ASA:

• KING 1: zdrava osoba, bez sistemskih bolesti, infekcija ili groznice;
• Krila 2: osoba s blagom sistemskom bolešću, kao što su kontrolirani visoki krvni tlak, kontrolirani dijabetes, pretilost, starija od 80 godina;
• Krila 3: osoba s teškom ali ne onesposobljavajućom sistemskom bolešću, poput kompenziranog zatajenja srca, srčanog udara duže od 6 mjeseci, srčane angine, aritmije, ciroze, dekompenziranog dijabetesa ili hipertenzije;
• Krila 4: osoba koja ima sistemsku bolest opasnu po život, poput teškog zatajenja srca, zatajenja srca manjeg od 6 mjeseci, zatajenja pluća, jetre i bubrega;
• Krila 5: smrtno bolesna osoba, bez očekivanja da će preživjeti više od 24 sata, kao nakon nesreće;
• Krila 6: osoba s otkrivenom moždanom smrću, koja će biti podvrgnuta operaciji zbog davanja organa.

Što je veći broj ASA klasifikacija, to je veći rizik od smrtnosti i komplikacija od operacije i potrebno je pažljivo procijeniti koja vrsta operacije može biti korisna i korisna za osobu..

2. Procjena vrste operacije

Razumijevanje vrste kirurškog zahvata koji će se izvesti također je vrlo važno, jer što je složenija i dugotrajna operacija, veći su rizici koje osoba može trpjeti i pažnja koju mora poduzeti.

Stoga se tipovi operacije mogu klasificirati prema riziku od srčanih komplikacija, kao što su:

3. Procjena srčanog rizika

Postoje neki algoritmi koji učinkovitije mjere rizik od komplikacija i smrti u nekardiološkoj operaciji, kada se ispituje klinička situacija osobe i neki testovi.

Neki primjeri korištenih algoritama su Goldmanov indeks rizika od srca, Lee revidirani indeks srčanog rizika i the Algoritam od Američki kardiološki fakultet (ACP), na primjer. Da bi izračunali rizik, uzimaju u obzir neke podatke osobe, kao što su:

• Dob, koji je u većoj opasnosti iznad 70 godina;
• Anamneza infarkta miokarda;
• Povijest boli ili angine u prsima;
• Prisutnost aritmije ili sužavanja žila;
• Niska oksigenacija u krvi;
• Prisutnost dijabetesa;
• Prisutnost zatajenja srca;
• Prisutnost edema pluća;
• Vrsta operacije.

Iz dobivenih podataka moguće je utvrditi kirurški rizik. Prema tome, ako je nizak, moguće je otpustiti operaciju, jer ako je kirurški rizik srednji do visok, liječnik može dati smjernice, prilagoditi vrstu operacije ili zatražiti više testova koji će pomoći u boljoj procjeni kirurškog rizika osobe..

4. Polaganje potrebnih ispita

Predoperativni pregledi trebaju se vršiti s ciljem ispitivanja bilo kakvih promjena, ako postoji sumnja, što može dovesti do kirurške komplikacije. Stoga ne treba naručiti iste testove za sve jer ne postoje dokazi da će to pomoći u smanjenju komplikacija. Na primjer, kod ljudi bez simptoma, s niskim kirurškim rizikom i koji će se podvrgnuti operaciji niskog rizika, nije potrebno obavljati testove.

Međutim, neki od najčešće traženih i preporučenih testova su:

• CBC: ljudi koji su podvrgnuti operaciji srednjeg ili visokog rizika, anemija u anamnezi, trenutna sumnja ili bolesti koje mogu uzrokovati promjene u krvnim stanicama;
• Koagulacijski testovi: osobe koje koriste antikoagulanse, zatajenje jetre, povijest bolesti koje uzrokuju krvarenje, intermedijarne ili visoko rizične operacije;
• Doziranje kreatinina: osobe s bolestima bubrega, dijabetesom, visokim krvnim tlakom, bolestima jetre, zatajenjem srca;
• Radiografija prsnog koša: osobe s bolestima kao što su emfizem, srčane bolesti, starije od 60 godina, ljudi visokog srčanog rizika, s višestrukim bolestima ili koji će se podvrgnuti operaciji na prsima ili trbuhu;
• elektrokardiogram: osobe s sumnjom na kardiovaskularne bolesti, povijest boli u prsima i dijabetičari.

Općenito, ovi testovi vrijede 12 mjeseci, bez potrebe za ponavljanjem tijekom tog razdoblja, međutim, u nekim slučajevima liječnik će možda smatrati potrebnim ponoviti ih prije. Osim toga, neki liječnici također mogu smatrati važnim naručiti ove testove čak i osobama bez sumnjivih promjena.

Za neke složenije vrste operacije ili za osobe sa sumnjom na srčane bolesti mogu se naručiti drugi testovi, kao što su stresni test, ehokardiogram ili holter, na primjer.

5. Izvođenje preoperativnih prilagodbi

Nakon obavljanja testova i pregleda, liječnik može zakazati operativni zahvat, ako je sve u redu, ili može dati smjernice kako bi se rizik od komplikacija u operaciji smanjio što je više moguće.

Na taj način može vam preporučiti da napravite druge specifične testove, prilagodite dozu ili uvedete neke lijekove, procijenite potrebu za korekcijom rada srca, npr. Kardiološkom operacijom, usmjeravanjem neke fizičke aktivnosti, gubitka kilograma ili zaustavljanjem pušenje, među ostalim.